T.Durmitor: Trzivka-T.Durmitor-V.Vlasulja 06.09.2020.

Pk Nomadi je pravio dvodnevnu turu preko vikenda u ovim predjelima i nočilo se u Pl.domu Papin do. Prvi dan se išlo na Lebršnik, drugi dan je bio na redu Trnovački Durmitor sa obilaskom vrhova Trzivka i Velika Vlasulja.
Krenuli smo u 6 ujutro da bi izbjegli sunce, jer su bile najavljene ljetne vručine, kao što je bilo i prethodni dan. Ovaj predio je prilično "go". Hlada nema skoro nikako, jer se uglavnom hoda livadama i kršom. Preporučuje se da se ponese dovoljno tečnosti. Na turi smo naišli na dva izvora. Prvi je na početku, nedaleko od doma, tako da nije neophodan, ali drugi izvor je tek pred sami kraj, prilikom spuštanja sa Volujka. Tura je jako fizički zahtjevna, jer je preko 22km, a visinska razlika je oko 1400m. Ukupna tura je trajala oko 12:30 sati. Teren je u pojedinim djelovima prilično zahtjevan, jer se penje uz strme obronke, negdje i preko sipara i krša, a isto tako se i silazi niz sličan teren.
Na početku smo sreli neke lokalne planinare, koji su nas uputili novom stazom, koja je nedavno markirana. Tako smo malo produžili put, ali smo izbjegli uspon na jednom djelu i time djelomično olakšali turu. Nakon par sati hodanja, prešli smo oko 8km i došli ispod vrha Trzivka. Do tad je teren bio prilično jednostavan i postepeno smo se penjali 600m unutar navedenih 8km, dok nismo došli do zadnjeg djela. Uspon je bio jako strm i visinska razlika od 200m je bila prilično teška za popeti. S obzirom da je sunce već nadaleko bilo u punom sjaju, dodatno nam je otežavalo sve. Uz jak napor smo uspjeli popeti to čudo od vrha i napravili smo malo dužu pauzu za doručak. Silazak je trebao biti jednostavniji, jer se trebalo ići grebenom do Trnovačkog Durmitora, medjutim, vodič je shvatio da se tim putem ne može ići, tako da smo morali iči markiranom stazom, uz isti nagib niz sipar. Tu smo se morali jako sporo kretati, ali smo prevazišli i tu dionicu sa odredjenim naporom. Put se nastavljao uz greben, gdje prvi dio puta jako težak, jer se u nekim djelovima moralo ukoso hodati, iako je staza jako dobro markirana, to nam nije olakšavalo turu. Odvojili smo se na malo brdo na grebenu prije Trnovačkog Durmitora, jer je odatle mamio pogled prema Trnovačkom jezeru. Dok su ostali obišli brdo i nastavili prema vrhu, mi smo napravili par fotografija tu i sišli i popeli se na Trnovački Durmitor uz odredjeni napor, jer je dosta nas tu već osjetilo iscrpljenost, što od umora, što od vručine. Tu smo takodjer napravili poveliku pauzu i uživali u ljepotama Trnovačkog jezera i okolnih planina, čiji vrhovi su se nadzirali sa ovog lijepog mjesta.

Nakon pauze, nastavili smo dalje. Trebalo je opet siči 100-tinjak metara, proči Bojanska vrata pa popeti 200m do vrha Volujka, uz zahtjevni teren, pun kamenja i krša. Došavši na Veliku Vlasulju, večini grupe je počelo da nestaje zaliha vode, pa smo malo ubrzali silazak prema izvoru u podnožju Volujka. Silazak je prilično dug, ali je srećom izvor bio aktivan. Tu smo se osvježili, napravili manju pauzu i nastavili punom parom prema planinarskom domu.

Tura je bila prilično zahtjevna, ali se isplatilo običi i uživati u predivnim predjelima tih planina i uz to bez pasoške kontrole i testova kročiti kroz Crnu Goru :)